ensarijka

Esselamu alejkum we rahmetullah

21.02.2017.

Za sve majke

ZA SVE MAJKE!! -Ostavi uključeno svjetlo – kaže mi dok se na prstima iskradam iz sobe. – Zašto, mila? – Zato. – Pa nije valjda da se tolika djevojka plaši mraka? – Molim te, ostavi upaljeno – ponavlja. – Ok, ali pojest će te komarci, samo da znaš. – Neka će. Mama? – Molim? – A je l’ se ti plašiš nečega? Al’ onako baš baš? – Ko, ja? Mama se ničega ne plaši, dušo. Mama se ničega ne plaši. Osim da ćeš mi porasti pre nego stignem da te dobro izgrlim i izljubim, i da ćeš mi iskliznuti iz ruku dok trepnem okom. Plašim se da se nećeš sjećati dana koje smo proveli zajedno, i da će ove naše godinice izbljediti kao stari papir. Plašim se da će te sutra neki strašni pubertet uzeti pod svoje i da će te biti teško voljeti, da ću zagledati to lice, tražeći nekakav trag onog ždrebeta što je jurcalo kroz kuću, skakalo po krevetu, smijalo se, nekada davno. Plašim se da ćeš mi prebaciti jednog dana sve one stvari koje kćerke inače prebacuju majkama, nezadovoljna svojim likom u ogledalu, nesretna zbog svih onih nesreća koje, nekako, idu u paketu kad imaš petnaest, šesnaest godina. Da ćeš mrziti svoj nos i kriviti mene zbog toga jer su tvoj nos i moj nos isto. Plašim se da ćeš bježati od mene kao od kuge, da ćeš me se stidjeti, da više nećemo pričati ni grliti se kao sada, da nećeš utrčati u kuću, baciti torbu na pod i sva zadihana mi reći – znaš šta se danas dogodilo u školi? Plašim se da ćeš se kriti od mene, da ćeš me lagati, zatvarati se u sebe, da više neću biti drag gost u tvome svijetu, u tvojoj sobi. Treskati ćeš vratima, govoriti jezikom koji ne razumem, plakati za svaku sitnicu, tražiti svoja prava, odlaziti bez pozdrava, prkositi bez razloga. Strah me je da ćeš se promjeniti, da ćeš gurati svoje stvari pod krevet, moje srce pod tepih, ostavljati nered svud za sobom – prosute mrve, šalicu s jogurtom, omote od žvaka. Da ćeš se obilato koristiti mojom šminkom, oblačiti moje stvari bez pitanja, tjerati kontru, dokazivati da si valjda jača. Plašim se da ćeš se povući u sebe i da više neću moći da te nađem. Da ćeš prekidati vezu svaki put kad uđem u sobu pod izgovorom da nešto tražim. Tražit ću tebe, a ti ćeš biti sve dalja. Onako kako sam ja svojoj majci bivala, a ona svojoj i tako redom. Strah me je da ću pričati, a da me nećeš čuti. Da ćeš, meni u inat, raditi protiv sebe. Da će te na brzinu smotati neki pogrešan tip, mulac koji te ne zaslužuje, koji neće znati da voli svaku tvoju pjegu na licu i da ću zalud govoriti “nije za tebe, mila, možeš i bolje”. Plašim se da će te nešto boljeti, a da mi to nećeš moći reći. Plašim se da ćeš jednog dana ležati sama, u nekom tuđem mraku i da neće biti nikoga da upali svetlo. Plašim se da ću, jedne sparne srpanjske večeri u 22:02, zuriti u sat i pitati se što te još nema. Da će mi glavom proći sve one strašne slutnje na koje smo, mi, majke, pred bogom pretplaćene. Plašim se da ću te pozvati, tek koliko da znam da si dobro i da će mi uljudan ženski glas s druge strane reći da “birani korisnik trenutno nije dostupan”. Plašim se da neću biti uz tebe – kada ti bude najteže. Da me neće biti ni kada ti bude najljepše. Plašim se da ću ti, kako život bude odmicao, sve manje biti potrebna i da ćeš me zguliti sa sebe kao staru, osušenu kožu. Bojim se da će proći godine pre nego me ponovo pogledaš i u meni prepoznaš sebe. Pre nego što, listajući albume, primetiš kako, gle čuda, na isti način sklanjamo kosu s čela, na isti način se smijemo, podižemo obrve, solimo juhu, mrštimo kad nam nešto nije taman i da će proći ledeno, kameno, brončano doba prije nego što shvatiš da smo sličnije nego što možeš i želiš da veruješ. Plašim se da ćeš ličiti na mene. Da ćeš nositi ovu istu tvrdoglavu crtu, kao betrag na čelu, da će te po tome poznavati i govoriti ti kako si “ista majka”. Plašim se da ćeš zbog toga neke škole skupo platiti, a lekcije učiti po više puta. Plašim se i da nećeš ličiti na mene. Da nećeš umjeti da grliš onako kako ja grlim. Da se raduješ životu onako kako se ja radujem. Da ćeš u želji da što dalje pobjegneš od mene, dosadne, naporne, posesivne majke – pobjeći i od sebe i da neću stići da ti kažem koliko te volim. Eto, toga se mama plaši. I to, onako – baš baš.

06.11.2016.

..........

Moraš se naviknuti na to,..Na ljudsku nepravdu, na jecaj tuge, na časove samoće , na čekanje i razočarenja, na zvuk tišine jer sve je to samo život.Ako budeš sve previše uzimala srcu i davala sebe više nego smiješ, izgorjet ćeš kao tužni noćni leptiri, izgorjet će ono najljepše u tebi i neće ostati ništa, ni sjećanje na onu nekadašnju tebe. Obriši suze, ne troši ih gdje ne smiješ, trebat će ti još u životu da te podsjete da si čovjek i da ono što se ljudskost zove u tebi umrlo nije, stavi najljepši osmijeh što imaš, udahni duboko i samo zaboravi.. Jer sretan je onaj ko ne pita puno, ko ne traži razloge, ko ne očekuje više nego treba, sretan je onaj ko ne poželi više od onog što mu život udijeli, pa bile to i mrvice sreće, opet, unijele su dašak topline u odaje tvog života, zar ne? Odaberi biti sretna, ma koliko puta mislila da ćeš umrijeti od tuge i boli, ipak sretni smo ili tužni onoliko koliko dozvolimo sebi da budemo.

19.03.2016.

DOVA ZA ŽELJU (MURAD)-PROUČITE OVU DOVU

Bismilahi-r-Rahmani-r-Rahim Hvala Ti Allahu,na svim Tvojim davanjima! Ti Si onaj koji ispunjava zelje,dajes srecu i primas molbe kome hoces.Gospodaru svih svjetova,smiluj se Muhammedu a.s. njegovom rodu i ashabima!Ti Si milostivi Allah!Nema drugog boga osim Tebe!Moje postovanje pripada samo Tebi i Tebe samo obozavam i vjerujem. Milostivi Allahu, molim Te za Tvoju milost i pomoc koja ce mi donijeti Tvoj oprost,korist i spas od svakog zla.Allahu,ne ostavi mi grijeha,a da mi ga ne oprostis ni brige,a da mi je ne otklonis,niti potrebe ni zelje,u kojoj ima Tvoje zadovoljstvo,a da mi je ne udovoljis.O Svemoguci Allahu, koji Si najmilostiviji,smiluj mi se! Allahu, daj mi da da se ispuni zelja (murad) i da vidim koristi od tog murada,a i Ti da budes s tim zadovoljan. Allahu, o ovoj molbi znak mi daj,Ja Rabbi,Ja Rabi,smiluj mi se!Slava Tebi Allahu moj, i svaka hvala pripada samo Tebi. Allahu, ukazi Svoju milost Muhammedu a.s. i rodu njegovom,kao sto si je ukazao Ibrahim a.s. i rodu njegovom! Milostivi Allahu, ispuni zelju moju i udovolji mojoj dovi.AMIN!!ELFE AMIN!JA ERHAMU-R-RAHIMIN!! EL-FATIHA

10.03.2016.

Mojoj Lejli

Lejla moja... Ti se nećeš sjećati one noći kada sam sama ležala u bolnici, u nastrašnijim i ujedno najdivnijim bolovima, promatrala mjesec i tiho šaputala, tebi i sebi: “Možemo mi ovo!” Ti se nećeš sjećati kako si me pogledala samo nekoliko sekundi nakon što si došla na ovaj svijet, kao ni mene koja te privlačim na svoje grudi i šapućem ti na uho “Esselamu alejkum, dušo draga.” Ti se nećeš sjećati kako si, kao čarobnim štapićem, izliječila moj slomljeni duh. Kako si zacijelila moje srce. Ispunila moj život. Bila sam tako izgubljena prije nego što sam te dobila, a ti si me ponovo sastavila. Ti se nećeš sjećati kako sam te ponosno gledala gdje god da smo išli. Meni si uvijek bila najljepša beba u prostoriji. Uvijek i svuda. Ti se nećeš sjećati kako su me, kao ništa drugo na svijetu, nasmijavale sve gluposti koje si pravila. Još kad si bila skoro beba vidjela sam kako divno srce imaš. Ti se nećeš sjećati kako sam ti češljala kosu i sklanjala je s čela i kako bi me tada gledala. Bez ijedne riječi, naše duše su se dodirivale i jedna drugoj govorile ono što riječi nikada ne bi mogle da kažu. Ti se nećeš sjećati ni beskrajnih igri golicanja koje smo najviše voljele, ni toga kako sam uvijek varala da bih te držala što bliže sebi i mogla tvoje slatko lice prekriti poljupcima. Nećeš se sjećati svih onih noći kada sam odlazila na spavanje i osjećala beskrajni strah zbog toga što sam majka. Da li sam dovoljno dobra? Da li sam zabrljala bezbroj puta već do sada? Da li sam ja u stanju da budem onakva majka kakva je tebi potrebna, kakvu zaslužuješ? Nećeš se sjećati kako mi je srce svaki put treperilo, i svaki put po malo raslo kada bi ti prošla neku važnu prekretnicu. Ni sanjala nisam da se nečijoj sreći i uspjehu mogu toliko radovati! Ti se nećeš sjećati kako sam tvoja sićušna stopala držala u rukama i zamišljala kako će jednog dana porasti, postati veća od mojih, i kako ću ih morati pustiti da odu… Ti se nećeš sjećati, ali ja hoću…. čuvati ću te uspomene u svom srcu za nas obadvije. Voli te tvoja mama


Stariji postovi

ensarijka